Povodom Svjetskog dana podrške oboljelima od epilepsije, koji se obilježava 26. marta, u JZU Bolnici “Sveti Vračevi” organizovan je danas okrugli sto na kojoj su učestvovali, pored predstavnika menadžmenta i Odjeljenja za neurologiju bijeljinske bolnice, tri mlade osobe oboljele od epilepsije i psiholog u SŠC Lopare Ivan Kuč.

Prema ljudima koji imaju epilepsiju ne treba imati predrasude, već im treba znati efikasno pomoći , poručeno je na konferenciji za medije, koja je održana nakon sastanka. “U našoj ustanovi, zahvaljujući menadžmentu, prije svega direktoru prof. dr Zlatku Maksimoviću, možemo da uradimo kompletnu dijagnostiku – od laboratorije, magneta, EEG –a, opservacije. Ne sjećam se da smo u proteklih desetak godina nekog pacijenta poslali na dalje liječenje, osim ako je potreban neurohirurški ili neki drugi tretman u liječenju epilepsije”, rekao je dr Aleksandar Jovičić, specijalista neurologije.

Jovičić je naglasio da nije sramota imati epilepsiju, te ukazao da je u posljednje dvije godine bilo situacija da pacijenti, pogotovo ženski, mlađi, ne piju lijekove.“Dešavalo se da u toku trudnoće, na porođaju ili nakon njega, imaju epileptični napad. Smrtnost ploda u napadu je 70 odsto, a i smrtnost pacijenta je visoka”, rekao je dr Jovičić. On je naveo da se dešava i da ljudi onome koji imaju epileptični napad daju metale, lome zube, vilicu, ostavljaju ih povrijeđene. “ Epilepsija nije strašna za okolinu i vrlo je jednostavno pomoći pacijentu koji ima napad. Potrebno je sačekati da prođe grčenje, okrenete ga na bok i stavite mu ruku pod glavu, te sačekati da dođe Hitna pomoć”, rekao je dr Jovičić i ukazao da ta pomoć spasava život.

Gimnazijalka Milica Pavlović smatra da je epilepsija u društvu pod plaštom stigme i da ona kao pojedinac koji ima tu bolest usamljeno živi i nikada nije upoznala nekoga ko ima istu bolest, do danas, kada su okruglom stolu povodom “Ljubičastog dana” prisustvovali još dvoje mladih sa istom dijagnozom. “Epilepsiju nisam naslijedila, dobila sam je u pubertetu, nadam se da će i da prođe. Čitala sam mnogo o ovoj bolesti, kao i o iskustvima drugih ljudi, koja su mi pomogla”, rekla je Pavlovićeva. Ona je naglasila da joj u Bijeljini smeta to što se misli da ona svoje napade, kako je rekla, izmišlja. “Ja sam četvrti razred, odličan sam đak i zaista nemam potrebu niti da se skrivam, niti da nešto namjerno radim. Međutim, dešava se da, kada imam napad epilepsije, ljudi oko mene misle da ja to zapravo izmišljam, a ne znaju da imam dijagnozu. To nije ništa lijepo”, rekla je Pavlovićeva.

“Kada se desi da imam napad, imamo dogovor da čekamo da se završi odmor da Hitna pomoć dođe po mene, kako meni ne bi bilo neprijatno. Smeta mi kada me ljudi gledaju tokom napada”, rekal je Milica. Ona je ukazala da ljudi moraju da znaju da niko ne zna kada će neko dobiti epi-napad, kao i da znaju kako da se ponašaju ako tome prisustvuju, odnosno da toj osobi ne stavljaju ništa u usta. “Ljudi ne trebaju da se smiju onima koji imaju epilepsiju. Nažalost, ja sam čula o sebi ružne komentare iz drugih škola, zbog moje bolesti”, rekla je na kraju Pavlovićeva. Milica je rekla da ima podršku svog razreda, kao i nastavnog i vannastavnog osoblja.

Dr Nela Mitrović, pomoćnik direktora za medicinske poslove navela je značaj obilježavanja Ljubičastog dana, kao najuticajnijeg međunarodnog dana u svrhu podizanja nivoa svijesti o epilepsiji. Dan je osnovan 2008. godine na inicijativu djevojčice Kasidi Megan, njenih roditelja i Udruženja za epilepsiju iz Kanade, zbog osjećaja usamljenosti i nerazumijevanja koje je, tada kao devetogodišnja djevojčica oboljela od epilepsije, osjećala. Njena poruka je bila da se ljudi sa epilepsijom ne razlikuju od drugih i da žele da budu slobodni u svim aktivnostima kojima žele da se bave. Za obilježavanje dana izabrana je ljubičasta boja lavande koja je internacionalna boja epilepsije, a isto je tako povezana i s osjećajem usamljenosti koji se učestalo javlja kao posljedica društvene stigmatizacije i izolacije osoba s epilepsijom.

“ U Republici Srpskoj je oko 6.000 oboljelih od epilepsije. Ako se vode preporukama neurologa, oni mogu vrlo lijepo da žive i budu uključeni u društvo, te da imaju svoju porodicu”, navela je Mitrovićeva i naglasila da se u bijeljinskoj bolnici mnogo ulaže u znanje i novu opremu za sve medicinske grane.

Najnovije vijesti

Vidi sve

HIRURZI BIJELJINSKE BOLNICE NA KONGRESU KOLOREKTALNE HIRURGIJE U ŠVAJCARSKOJ

BIJELJINSKA BOLNICA OTVORILA JOŠ JEDNU ANGIO SALU

JEDINA BOLNICA U REPUBLICI SRPSKOJ SA STANDARDIMA ISO 9001 i 22301