Purple day – Dan kada ljudi nose ljubičasto da bi pružili podršku oboljelima od epilepsije. Ljubičasta je internacionalna boja, a povezuje se sa osjećanjem usamljenosti koji je često posljedica društvene stigmatizacije i izolacije oboljelih od epilepsije.

Prvi put se i bijeljinska bolnica uključuje u ovaj projekat te ovim tekstom pokušavamo skrenuti pažnju našeg društva na jednu veliku populaciju sugrađana koji boliju od epilepsije, a koji su najčešće zbog neupućenosti i straha ljudi od bolesti, kako oboljelih od epilepsije /strah od pada u javnosti/, tako i od ljudi koji ne boluju od epilepsije. Svaka kriza svijesti je promtno stanje sa grčenjem, ugrizom za jezik ili usnu, pjenom na ustima, krvarenjem, umokravanjem, defekacijama i najčešće izaziva paniku među posmatračima.

Ni sama bolest, a u posljednje vrijeme, ni terapija ne dovode do kognitivnog propadanja niti bi trebalo da sputavaju pacijente u svakodnevnom životu.

Postoje određena ograničenja u profesionalnom životu (rad na visini, profesionalno upravljanje motornim vozilima, rad blizu vode, rad blizu otvorenog izvora vatre, rad sa oružjem), dok u svakodnevnom životu nema ograničenja.

Ovo je mali pokušaj da upoznamo opštu populaciju sa bolesti koja nas prati od postanka ljudske vrste, koja je rasprostranjena i ne mora biti hedikep za ljude koji boluju od iste.

Pozivamo Vas da nam se pridružite aktivnim sudjelovanjem, nošenjem ljubičastog kod kuće, na poslu, na ulici ili u školi,  26. marta, pružite podršku oboljelima od epilepsije, uz poruku da širenjem znanja o epilepsiji rušimo zidove i barijere koje imaju naši sugrađani koji boluju od ove bolesti.  

Istorijat bolesti

Prvi opis epilepsije je iz Hamurabijevog zakonika 2000.godine p.n.e., a najstariji zapis potiče iz istog perioda, a pronađen je na  Babilonskoj ploči. Riječ epilepsija je grčkog porijekla /epilambanein= oduzetost, napad/

Hipokrat je prvi smatrao da je to bolest mozga i liječio je dijetom i lijekovima, a ranije se liječila magijom. Rimska medicina je uglavnom bazirana na Grčkoj i Galen, poznati ljekar tog vremena prvi pravi podjelu napada na „male“ i „velike“, a prvi je primjetio početak napada iz drugih organa, najprije iz želuca.

U srednjem vijeku se smatralo da je epilepsija bolest “posjednutosti đavolom“ ili zarazna bolest. Zbog toga se i terapijski pristup zasnivao na molitvama, tipicima, nošenju amajlija. Da je bila učestala bolest govori nam i podatak da su na našim podnebljima/prve bolnice na Hilandaru 1199. god, Studenici 1209., Dečanima 1327. god/osim „odjeljenja“za rađanja, kugu i hirugiju, imali i posebni dio bolnice za „posjednute“ gdje su liječeni bolesnici od epilepsije, tako da su to prve neuropsihijatrijske ustanove na ovim prostorima.

Hipokratova teza o bolesti mozga ponovo biva aktuelna sredinom 19-og vijeka u Evropi i Sjevernoj Americi, te se otvara prva specijalizovana bolnica 1815. godine. Prvi lijek koji se koristio je Bromid/Ser Čarls Lokok 1857. god./. Temelj modernog shvatanja epilepsije postavio je neurolog Džekson Hudžlings/1873. Godine/ smatrajući da su epileptični napadi rezultat naglih kratkotrajnih eletrohemijskih „izbijanja“ u mozgu. Eletričnu  podrživost mozga kod životinja utvrdili su 1920 godine/grupa njemačkih psihijatara/ , te se razvija prvi Elektroencefalogram  – EEG, kojim se potvrđuju izbijanja u mozgu. Prvi sintetisani lijek za epilepsiju  Fenobarbiton je stavljen u upotrebu 1912. Godine i od tada se skoro svakodenvno u terapiji uključuju novi, sintetisani antiepileptici sa boljjim terapijskim efektom, uz manje neželjenih dejstava, kao Fenitoin/sada se najviše koristi u SAD/, Karbamazepin, Okakarbamazepin, Levetiracetal, Natrijum Valproat, Benzodijazepini…

Prva moderna bolnica za oboljele od epilepsije osnovana je 1957. Godine u Londonu, a potom u cijelom svijetu. Skoro 2000 godina se smatralo da je epilepsija uzrokovana nadnaravnim silama ili da je zarazna bolest što je dovelo do velike socijalne stigme i diskriminacije.

Osobe sa epilepsijim se nisu mogle vjenčati, svedočiti na sudu, ugovor sa osobom koja boluje od epilepsije mogao je biti poništen u roku od tri mjeseca. Do 1956. Godine u 17 država u SAD oboljeli od epilepsije se nisu mogli vjenčati. Do 1970. Godine u SAD i Velikoj Britaniji zakonski je zabranjen ulazak u restorane, rekreativne centre i ostala javna mjesta, a u nekim afričkim i azijsklim zemljama još uvijek oboljeli od epilespije imaju zabranu vjenčanja ili im se poništava brak.

Uprkos svemu brojni poznati, uspješni ljudi su bolovali od epilepsije: Aleksandar Veliki, Julije Cezar, Petar Veliki, Napoleon, Lord Bajron, Paskal, Paganini, Dostojevski, Nobel, Van Gog i mnogi drugi koji su ostavili traga u ljudskoj istoriji.

Najnovije vijesti

Vidi sve

16 дана активизма борбе против насиља над женама

SVJETSKA SEDMICA SVJESNOSTI O RACIONALNOJ UPOTREBI ANTIBIOTIKA 18 – 24. NOVEMBRA Antimikrobna rezistencija: Prijetnja koju možemo zaustaviti zajedno

БИЈЕЉИНСКА БОЛНИЦА ПРОСЛАВИЛА КРСНУ СЛАВУ „СВЕТЕ ВРАЧЕВЕ“: Представљени будући планови