Zašto se januar često smatra najdepresivnijim mjesecom u godini? Koji su glavni uzroci i simptomi postpraznične depresije? Kako razlikovati postprazničnu depresiju od kliničke depresije, i kada je pravo vrijeme da se potraži stručna pomoć? O ovim temama govori dr Aleksandar Radosavljević, psihijatar
Kako sačuvati mentalno zdravlje nakon praznika?
Postpraznična depresija je depresija koja se javlja za vrijeme praznika u kojima se ljudi potroše psihički, fizički, emocionalno i socijalno, kada dolazi do pada energije, poremećaja na nivou ishrane i spavanja i tada se javljaju simptomi slični depresiji. Kada govorimo o postprazničnoj depresiji postoje još dva stanja koja mogu da liče na postprazničnu depresiju. Pored depresije, to je i sezonska depresija. Razlika je u sljedećem: fizička i sezonska depresija nastaju kao posljedica poremećaja na nivou metabolizma stvaranja i dejstva neurotransmitera u mozgu, dok postpraznična depresija nastaje isključivo psihogenim mehanizmom nastajanja a što znači zbog prethodnih događaja dolazi do razvoja emocionalnog stanja koje liči na depresiju. To je osnovna razlika između kliničke i postpraznične depresije. Kod kliničke depresije javljaju se promjene na organskom nivou a kod postpraznične su psihička stanja nastala isključivo na psihogenom nivou kao posljedica prethodnih događaja.
Zašto se “Plavi ponedeljak” smatra najdepresivnijim danom u godini i koliko je ta ideja utemeljena?
Izraz “Plavi ponedeljak” nastao je u psihološkim krugovima kliničkih psihologa, psihoterapeuta u Zapadnoj Evropi. Oni su na jednom uzorku, koji nije reprezentativan, došli do saznanja da se kod određenog broja ljudi u tom periodu javljaju tegobe češće nego inače. Da bi se to moglo usvojiti kao medicinska činjenica, ispitivanje mora da budeopširnije, uzorak mora biti veći, i to mora proći značajan niz testiranja i provjera. Jeste to jedan fenomen koji je zanimljiv i na internetu i uopšteno u priči - kada, kako i zbog čega… Veliki broj ljudi se sa time može i poistovjetiti. Ali, to nema neko medicinsko pokriće i utemeljenje jer uzorak je previše mali a slučajevi su izolovani. Kod kliničke depresije jasni su uzroci nastajanja iste. Kod sezonske depresije isto tako. Znači, smanjeno izlaganje svjetlosti dovodi do toga da se smanjeno stvaraju neurotransmiteri. Kod postpraznične depresije je to istrošenost na svim nivoima, fizičkim, psihičkim i socijalnim a to dovodi do “pada” dok tačno određivanje kada smo pod rizikom više je fenomen nego činjenica.
Koji simptomi ukazuju na to da osoba možda pati od postpraznične depresije?
Osnovna karakteristika postpraznične depresije jeste da je prolazna i kratkotrajna. Osnovni simptomi su pad energije, raspoloženja, otežano funkcionisanje, hipersomnija tj. pretjerano spavanje. Tako da, to i jeste osobina postpraznične depresije, ali ono što je bitno jeste da trebamo učiniti da to zaista ne poprimi kliničke karakteristike, jer tu postoji opasnost da se neko u tom prelaznom stanju fiksira za taj problem i onda dolazi do razvoja organskih promjena i prave bolesti.
Kako možemo prevenirati pojavu postpraznične depresije?
Što se tiče prevencije postpraznične depresije ona je ista kao u većini stanja a to je umjerenost. Umjerenost u očekivanju, u tuzi i sreći, umjerenost u ishrani, u spavanju, umjerenost u svemu. Znači, ukoliko nemamo pretjeranih očekivanja, onda se nećemo pretjerano ni razočarati kada do tih očekivanja ne dođe. Većina ljudi u praznike ulazi sa očekivanjem nekog spektakla, specijalnih događaja, specijalnog tretmana, međutim, većina zaista to i ne doživi i onda već imamo jedno razočarenje. Drugi dio, to je neumjerenost u prehrani. Svi se pomalo opustimo kada dođe januar i prepustimo se malo više našim osnovnim pobudama, hrani, zadovoljstvima, i tada dobijemo i na kilaži. Samo dobijanje na kilaži stvara i osjećaj krivice i onda počnemo da razmišljamo kako se riješiti viška kilograma. S druge strane, višak kilograma usporava i metabolizam i varenje. Tako da, kada kažemo umjerenost je prevencija - to je zaista jedina i prava istina i prava prevencija, da bi spriječili te emocionalne reakcije nakon praznika i naročitih događaja.
Kada je pravo vrijeme na se potraži stručna pomoć i koji oblici terapije su najefikasniji u ovakvim slučajevima?
Moram priznati da većina ljudi koji uđu u stanje postpraznične depresije zaista je i prepoznaju i ne dolazi do razvoja kliničkih simptoma, niti ti emocionalni problemi poprime taj nivo da bi se javljali kod psihijatra za pomoć. To stanje je prolazno i kratkotrajnog karaktera. Međutim, kod ljudi kod kojih postoji predispozicija za razvoj nekog psihičkog reagovanja, postpraznično depresivno stanje može da pokrene kaskadu neželjenih događaja i na samom metaboličkom nivou, tako da dolazi do razvoja kliničke depresije. Kod jednog malog broja ljudi se razvija puna klinička slika depresije koja je pokrenuta kaskadom, a započeta postprazničnim padom emocije raspoloženja. Kada se ona razvije, tada većina ljudi zatraži pomoć. Takva klinička slika remeti kvalitet života, privlači pažnju okoline i okolina vrši pritisak na pojedinca da se javi i zatraži pomoć.
Kakvu ulogu igraju finansijski pritisci, prevelika očekivanja ili socijalni faktori u razvoju postpraznične depresije?
Savremeni stil života, koji podrazumijeva nesigurnost u ekonomskom, socijalnom planu, generalno podiže broj ljudi koji pate od mentalnih bolesti ili čak nekih mentalnih stanja. Anksioznost je danas prirodni pratilac svakog od nas. Zapravo anksioznost je prirodna emocija koja je već prisutna kod mnogih ljudi a ona poprima karakteristike bolesti kada prevaziđe nivo podnošljivosti. Bez anksioznosti mi ne bi osjećali sreću nakon ostvarenog plana. Tek kada ona pređe nivo tolerisanja i dovodi do stanja patnje, tada ona postaje dio bolesti. Živimo u vremenu iščekivanja, tako da slobodno možemo reći da je ovo vrijeme mentalnih bolesti ili mentalnih stanja. Prije današnjeg sistema življenja, osnovna odrednica života je bila izvijesnost, a to znači da vas poslije završene škole čeka posao, kad se zaposlite da je sasvim izvijesno da dobijete stan, sasvim izvjesno je bilo i da ćete u toj firmi ostati do penzije itd. A današnja odrednica življenja je neizvjesnost, pri čemu bih naglasio da je ta neizvjesnost osnovica za nastajanje većine mentalnih stanja anksioznosti i depresije koji nas uvode u neku psihičku bolest.
Savjet, kako da sačuvamo mentalno zdravlje uopšte, a posebno u ovim kriznim vremenima?
Lijek za postprazničnu depresiju je umjerenost. Čim smanjimo očekivanja, smanjićemo razočarenja. Čim uravnotežimo ishranu, metabolizam je normalan. Ukoliko je spavanje uredno, sa dovoljnim brojem sati, ustajemo odmorni. Dakle, umjerenost je dobra za prevenciju, ali i tretman postpraznične depresije. Što se tiče ostalih dana, mi moramo shvatiti da smo svakodnevno izloženi pritiscima sa raznih strana, a naša reakcija je upravo takva u zavisnosti kakvi smo mi po osobinama, karakteristici i strukturi ličnosti. Ne postoji opšti ključ za svakoga, niti opšta mjera. Svako od nas je jedinstven i specifičan sa svojim problemima. Ono što bih ja dao savjet za naše pratioce, da bi održavali svoje mentalno zdravlje, prvi korak bi bio da budemo iskreni prema sebi. To je možda i najteži dio, jer teško je da budemo objektivni prema sebi. Ukoliko to postignemo i budemo iskreni prema sebi i svom stanju, onda ćemo sve ostale korake ispravno napraviti. Drugo je odmjerenost. Vrijeme mora da bude iskorišteno na pravi način. Nije dobro ni kada imate previše slobodnog vremena, kao ni malo slobodnog vremena. Danas često slušamo savjete stručnjaka da moramo da se borimo za sebe, da moramo da budemo najvažniji sebi, da moramo da pravimo sebi puno slobodnog vremena. Ja postavljam pitanje, koga ćemo imati oko sebe i šta da radimo sa tim slobodnim vremenom. Potrebno je sačuvati sebe u ovom haosu života, da imamo dovoljno vremena za sebe, ali i za druge, da dijelimo emocije, kakve god one bile, da budemo iskreni prema sebi i prema drugima i da volimo druge koliko je to moguće u današnjem vremenu.