Za mnoge poznate ličnosti kroz istoriju zna se da su imale epilepsiju: Buda, Sokrat, Julije Cezar, Aleksandar Veliki, Napoleon Bonaparta, Luis Kerol, Alfred Nobel, Vinset van Gog i drugi.
U JZU Bolnica “Sveti Vračevi” Bijeljina kontinuirano se radi na unapređenju dijagnostike i liječenju epilepsije, kao i na podizanju nivoa svijesti javnosti u cilju smanjenja predrasuda i što boljeg razumijevanja ove bolesti. Načelnik Odjeljenja za neurologiju dr Goran Maksimović ističe važnost pravovremene dijagnostike i savremenih metoda liječenja.
Da bi se tačno postavila dijagnoza ove bolesti potreban je detaljan neurološki pregled i obrada pacijenta. Prije svega, najvažnija je temeljna anamneza, tj. utvrditi uzrok epileptičnog napada i isključiti sve ostale moguće uzroke, odrediti opšti i neurološki status bolesnika. Nekad je potrebno uraditi i dodatne dijagnostičke pretrage poput CT i MRI glave, MR angiografija, EEG. EEG služi za potvrdu dijagnoze epilepsije i za određivanje oblika epileptičnog napada, rekao je dr Maksimović.
Najveći broj pacijenata se liječi i kontroliše u ambulantnim uslovima, samo manji broj se hospitalizuje. To su pacijenti sa prvim epileptičnog napadom ili pacijenti u statusu epileptikusu kao i kod pogoršanja stanja kod pacijenata sa epilepsijom koja ne mogu da se tretiraju ambulantno, rekao je dr Maksimović i dodao da se pacijenti sa nedovoljno jasnom kliničkom dijagnozom i farmakorezistentnom epilepsijom upućuju na kliničko ispitivanje na Kliniku za neurologiju UKC Banja Luka ili Klinički centar Beograd.
Kod pacijenata sa psihičkim pogoršanjem, pojavom depresije, psihoze ili moždanog organskog psihosindroma često konsultujemo psihijatre, dodao je dr Maksimović.
Procjenjuje se da 6 miliona osoba u Evropi boluje od epilepsije a svake godine dijagnostikuje se 300.000 novih slučajeva bolesti. U Republici Srpskoj registrovano je oko 6.000 oboljelih od epilepsije.
VRLO JE VAŽNO ZNATI KAKO ISPRAVNO POSTUPITI I POMOĆI OSOBI KOJA IMA NAPAD
Ne dopustite da vas uhvati panika
Veliki napadi su uvijek dramatični. Važno je da se u tim situacijama sačuva prisebnost i učini sve što je potrebno da se na najbolji mogući način pomogne osobi koja ima napad. Čim napad počne, treba pogledati na sat i mjeriti njegovo trajanje. Većina napada završi za dvije do tri minute. Ako je riječ o napadu koji duže traje, neophodna je hitna ljekarska intervencija. Bez gledanja na sat vrlo je teško procijeniti dužinu napada jer u tim situacijama vrijeme prolazi sporije. Ako nemamo saznanja da osoba s napadajem ima epilepsiju, uvijek treba pozvati ljekara.
Spriječite tjelesne povrede
To se najbolje može postići tako da se pod glavu stavi jastuk. Ako to nije moguće, pod glavu se može staviti bilo kakav mekani predmet, poput zamotanog dijela odjeće.
Osobu koja ima napad postavite u bočni položaj
Položaj na boku povoljniji je od položaja na leđima jer se u tom položaju bolje može održati prohodnost dišnih puteva i znatno je manja opasnost da nešto od sadržaja usne šupljine dospije do larinksa ili dublje prema plućima.
Ne pokušavajte ništa stavljati u usta!
Pogrešno je vjerovanje da se stavljanjem predmeta u usta može spriječiti povreda jezika. Iskustvo pokazuje da takvi pokušaji mogu dovesti do dodatnih povreda jezika, zubi ili obraza, a ne treba zanemariti ni mogućnost da strano tijelo ugrozi prohodnost dišnih puteva. Ne treba ni pokušavati stavljati prste u usta jer takvi pokušaji neće biti od pomoći, a može doći i do povrede prstiju.
Ne pokušavajte napad prekinuti sputavanjem mišićnih kontrakcija
Tako napad nije moguće prekinuti, a u slučaju neopreznosti može doći i do dodatnih povreda.
Dobro je da su u blizini samo osobe koje pružaju pomoć
Ako do napada dođe u nekom javnom prostoru gdje ima više ljudi, objasnite im da je riječ o epileptičkom napadaju koji će brzo proći i zamolite ih da ne budu u neposrednoj blizini. Za osobu koja dolazi k svijesti nakon napada zbunjujuće je ako oko sebe vidi mnogo nepoznatih lica.
Tokom napada i nakon njega neka vaše djelovanje i način govora budu umirujući
To je naročito važno za osobu nakon što je napada prestao i kada postepeno dolazi k svijesti prolazeći fazu dezorijentacije i zbunjenosti.